Informacija u koju radosno vjerujemo je sledeća: uspjeh je 80% rad, 20% talenat. Dakle, zamalo pa možete biti šta god poželite. Štaviše – možeš da budeš najbolji u čemu god poželiš.
Zanimljiva priča koja će vas uvjeriti da se geniji stvaraju a ne rađaju.
A onda je na scenu stupio čovjek po imenu Laslo Polgar. Rođen tek godinu nakon završetka Drugog svjetskog rata, Polgar je rastao u veoma religioznoj porodici.
Njegova majka, Jevrejka, preživjela je koncentracioni logor dok je otac bio u mađarskoj radnoj sužbi. Tako je mladi Laszlo bio ubijeđen da će, kad poraste, postati rabin.
Okolnosti se, međutim, mijenjaju kada njegova majka odlazi sa Laslovom sestrom kada je njemu bilo 10 godina, dok on ostaje sa ocem koji ga šalje u Budimpeštu na školovanje.
Ovde je završio jevrejsku gimnaziju, nakon čega je paralelno radio kao varilac i studirao, koncentrišući se na pedagogiju, psihologiju i esperanto. Nakon toga se zaposlio u srednjoj školi i na svom profesorskom putu došao do revolucionarnog zaključka:
Geniji se ne rađaju, geniji se stvaraju
Godine 1967. Polgar se oženio Klarom Altberger, sa kojom je napravio tri ćerke: Žužanu, Sofiju i Judit, koje će postati objekti životnog eksperimenta koji će potvrditi očevu tvrdnju.
U prilog ovoj teoriji išla je činjenica da su vunderkindovi koji su se istakli kroz historiju najčešće odrastali u odgovarajućem okruženju. Mocartov otac je bio pijanista, a njegov sin se još kao beba uspavljivao uz zvuk klavira, dok je sa 6 održao prvi koncert na carskom dvoru Šenbrun.
Ali vratimo se ipak u XX vijek. Ne vjerujući u školski sistem, „koji je osmišljen tako da od djece pravi mediokritete“, lično je školovao svoje kćerke, kod kuće.
Tako je svojoj najstarijoj kćerci predstavio šahovsku tablu kada joj je bilo četiri godine. Iako se sam šahom bavio amaterski, primijetio je da je maloj Žužani ova igra neobično zanimljiva pa se i sam posvetio izučavanju šaha, a zatim i podučavanju.
Prošlo je svega nekoliko mjeseci intenzivne igre između oca i kćerke kada je dvojac otišao u šahovski klub u Budimpešti. Dkevojčica je pobijedila maltene svakog muškarca naspram kog bi sjela za šahovsku tablu.
Šah – vještina uz koju se može izmjeriti uspjeh
I tako je počelo – Laslo i Klara su shvatili da je šah vještina nad kojom će moći lako da izmjere uspjeh svojih kćeri, tako što će intenzivnim podučavanjem od njih napraviti genije. Iste godine Žužana je postala prvak na lokalnom turniru, a sa 12 juniorka prvakinja svijeta.
Već tri godine kasnije pobjeđuje u svim ženskim kategorijama i zadržava se među prve tri šahistkinje sveta više od dvije decenije. Ključ je bio u tome što duh vremena još nije dozvoljavao zvanična nadmetanja između muškaraca i žena.
Žužanin je radio na dokazu kontroverzne tvrdnje da muškarci i žene imaju jednake kapacitete, ali nije imalo priliku da to zvanično dokaže sve dok dovoljan uzrast nije stekla najmlađa ćerka, Judit.
Sa svojih 15 godina postaje neprikosnoveni najbolji šahista na svijetu, vjerovatno zbog toga što je njen otac imao više vremena da sam uči i osmisli metode podučavanja nego što je bio slučaj sa dve starije kćerke.
Kasnije su sestre prošle kroz niz eksperimenata koji su ispitivali spornu tvrdnju da je njihova genijalnost stvorena. Žužana je bila podvrgnuta ispitivanju koje je imalo za cilj da prouči njenu radnu memoriju.
Ispostavilo se da je, učenjem od najmlađih dana kada je njen um još bio mek i izuzetno gladan i rastegljiv, radna memorija djevojčice proširena i ojačana višestruko u odnosu na prosječnu.
Imala je prilike da tokom intervala od tri sekunde posmatra figure raspoređene po tabli, a zatim rekonstruiše čitavu postavku što je svaki put uradila bez greške. Nasuprot tome, prosječna radna memorija je u stanju da istovremeno obrađuje svega sedam informacija.
Nakon brojnih turnira odrasli su prilazili i čestitali Laslou diveći se njegovom „čudu od djeteta“. Sa druge strane, Polgara je prije čudila nevoljnost ljudi da povjeruju u moć vežbe.
„Da su vidjeli učenje, spori napredak, poboljšanje koje dolazi mic po mic, ne bi tek tako nazvali Žužanu čudom. Jer svako dijete je potencijalni genije.“
